Uvek se obradujem kad procitam dobar clanak o medu jer znam da ce potstaci ljude da to blago iz prirode cesce koriste.
Zelim sa vama da podelim taj clanak Magazina ,,Frajla“ u celosti:
,,Pre nego što je otkriven šecer, med je vekovima bio jedini zasladivac. Pretpostavlja se da datira iz vremena od 7.000 godina pre Hrista. Da su ljudi prem nogo hiljada godina “krali” med od pcela dokazuju crteži u pecini Altamira u Španiji koji prikazuju covekaa kako iz saca vadi med i stavlja ga u torbu koja mu visi na ramenima.
Med se uvek smatrao velikom dragocenošcu pa su u Mesopotamiji, Hamurabijevim zakonikom, bile predvidene velike kazne za kradljivce meda o cemu svedoce najstariji poznati pisani dokumenti. Koristio se da zasladi ukus jela, divljaci i ribe ali i za pravljenje kolaca, za zasladivanje vina i pravljenje medovine, a postoje tragovi da su Sumeri koristili med i u kozmetici. Asirci i Vavilonci koristili su ga kao lek za bolesti kože, genitalnih organa i digestivnog trakta. Od Vavilonaca potice i izraz “Medeni mesec”, novopeceni mladenci su mesec dana jeli med koji je po verovanju trebalo da im obezbedi veliko potomstvo a porebna kolicina meda obezbedivana im je pre vencanja. I dok su med neki narodi koristili u zavetnim obredima vencanja, neki drugi su ga koristili prilikom obreda sahranjivanja, svakako med je od davnina bio poznat ljudskom rodu i zauzimao je znacajno mesto u ishrani i ritualima.
Pretpostavlja se da su stari Egipcani bili prvi koji su se bavili proizvodnjom meda, odnosno da su bili prvi koji su pomagali pcelama da obezbede svoje sklonište, pravili su košnice od trske i blata koje su bile cilindricnog oblika a pcelarstvom su se bavili nomadi, uglavnom uz obale Nila, seleci košnice kako je cvetalo razno cvece. Koristili su ga za spravljanje melema za rane a cinije sa medom stavljali su u grobnice faraona kako bi nahranili pokojnika na njegovom dugom putu ka zagrobnom životu.
Grci su smatrali da je med hrana bogova, verovali su da su bogovi, pošto nisu mogli ljudima da daruju besmrtnost, velikodušno dozvolili da probaju med koji je, opet po verovanju, bio proizvod zvezda i duge i da je kao rosa padao sa neba na zemlju. Verovali su i da je med eliksir mladosti. Na jednim od prvih kovanih novcica u Grckoj, iz VI veka pre nove ere, prikazana je pcela kao simbol produktivnosti.
Rimljani su smatrali da je med osnova svakog obroka a koristili su ga i u terapeutske i kozmeticke svrhe. U Indiji, med je smatran afrodizijakom i bio je osnovni sastojak mnogih napitaka.
U srednjem veku, u pojedinim kravljevstvima, uredbom je bilo odredeno da svako ko ima zemlju, mora da gaji pcele a onoga ko bi bio uhvacen u kradi meda cekale su teše kazne. Med je uvek bio dragocen i kradljivci meda su tretirani kao kradljivci bilo koje druge dragocenosti. Njegova zlatna boja podsecala je na zlato a medu mnogim narodima postojao je obicaj da novorodencetu usne namažu medom kao simbolom uspeha, bogatstva i znanja.
U renesansnom periodu, med je trijumfovao na trpezama, bio je nezostavan uz pecenja, kuvano meso, ribu, stavljali su ga cak i u supe, bio je car aristokratskih vecara, sve je plivalo u medu.
Biblija, Talmud i Kuran med navode kao jednu od najvažnijih hrana za ljude.
Malo po malo, primat medu kao zasladivacu preuzimao je šecer napravljen od šecerne trske i skoro puna dva veka ova bela slatka materija bila je simbol luksuza, oni siromašniji, koji sebi nisu mogli da je priušte I dalje su proizvodili med.
Sa otkricem da se šecer može dobiti od šecerne repe, 1747. godine, upotreba meda postaje sve manja i manja.
U meduvremenu, sve više koristeci šecer da bi zaodovoljili culo ukusa, ljudi su zaboravili na blagodeti meda i danas ga konzumiramo uglavnom kada smo bolesni, kao zasladivac za cajeve.
Med je veoma lekovit i, naravno, njegova lekovitost zavisi od zdravlja biljaka sa kojih pcele prikupljaju polen. Odlican je prirodan antibiotik, ubija mnoge bakterije i sa sve vecom rezistencijom ljudi na antibiotike, naucnici apeluju da se što više, alternativno, konzumira med. On je takode prirodan antioksidant, pomaže eliminisanje slobodnih radikala i pomaže regeneraciju tkiva. Ako ga koristite za spravljanje maski, znajte da hidrira kožu i sprecava njeno isušivanje, isto kao i kosu. Smatra se idealnim za našu jetru jer sadrži skoro idealne proporcije glukoze i fruktoze.
Med je jedan od retkih prirodnih proizvoda, dar od prirode, u cijoj proizvodnji ljudi skoro uopšte da ne ucestvuju.
Setite se ovoga kad poželite med i ne kupujte ga u marketima vec iskljucivo od pcalara.“